padobrani i poljupci
07.09.2006., četvrtak
Djeca u kolicima
Ne, ne mislim pri tom da djecu koja su zbog nesretne sudbine i nemogućnosti hodanja u kolicima.
U svakodnevnim šetnjama uz rivu ove godine na moru primjetila sam hrpetinu trogodišnjaka, četverogodišnjaka, pa čak i petogodišnjaka u dječjim kolicima. Ljutilo me to. Zar ne služe ta dječja kolica za prijevoz beba koje još ne znaju hodati? Scena: Mala debeljuckasta četverogodišnjakinja sjedi u kolicima i žvače veeeliku vrećicu čipsa. Još puno sličnih scena. Još je gore kad ih vidiš s flašicama i dudama. Nije li to samo lijenost tatica i mamica da pripaze na svoje djetešce koje bi bez kolica mogolo istraživati oko sebe? Mislim stvarno, daj bacite ta kolica i pustite djecu da hodaju. Nije istina da je djeci to naporno ili da mora spavati u kolicima. Pa to nisu bebe, već imaju ritam spavanja, ako uopće i spavaju. |
29.06.2006., četvrtak
Četvrtak, običan
I. pleše. "Mama, može sad malo Azra? Neću puštat nekaj žestoko. Ak nećeš Azru, može Redhotčilipepers? (to izgovara spojeno i brzo). "Reci tati da se danas nisam bojao grmljavine." Vučemo se po kući, u stvari je dosadno, ali odgovara mi takva dosada. Savršena dosada. Savršeno poslijepodne. Pa pobogu, običan četvrtak je. I k tome, kišovit. |
22.06.2006., četvrtak
Ovdje ne poznajem gotovo nikog
Moram priznati da slabo švrljam po blogovima, uglavnom pročitam neke s Neutrinove liste i to povremeno, zatim sa Zrinkine liste Blini i Rahatli. Danas sam dva sata provela čitajući Rahatli. Nemam pojma o ovom blogerskom svijetu, ne znam kak se treba ponašati, ne znam ništa, skoro kao Hloverka. Nemam pojma kaj s tom cool listom, ne znam ko koga mrzi, ko koga voli, ko koga trača, ko koga čita.
Ja sam više forumaški nastrojena, na forumu imam filing da nisam sama, kao recimo na ovom blogu. No, u posljednje vrijeme mi je velika većina forumaša počela ići na živce i cijelo vrijeme dok gledam forum i razmišljam brisati nekaj ili ne (zapravo, sad malo lažem, uoće ne razmišljam više o brisanju, prošlo me), misli da bi trebala nekog poslat u pičku materinu, reći mu da je idiot i kreten i da sere. Nikad, ali nikad se u stvarnom životu ne ponašam tak nadrkano, forum ovakak kakav jest danas jednostavno čovjeka natjera da ga zaobilazi u širokom luku ako misli zadržati malo normalnosti u sebi. Znam da mi je na ovom blog servisu ima puno interesantnijih blogova neg recimo kod Matije. Jednostavno nemrem vjerovat kaj sve tam piše blog. Istinabog, ima i ovdje pomalo nacvrckanih blogova i šarenih prčvarnica, ali čini mi se da su to klinci. Oni umjesto da izrezuju sličice i lijepe ih u bilježnice, kao što sam ja činila dok sam bila njihovih godina (hm, baš bih mogla pročeprkati po tavanu), pišu blog. Ili ga crtaju. Sve mi dođe muka i zavidna sam im. Mislim, ne zbog blogova, neg zato kaj ne trebaju škare, ljepilo i tekice. Niš, sad idem proširit malo listu onih koje čitam. |
20.06.2006., utorak
Nije vruće
Bmž, meni nije vruće. Možda je za votku koju pijem,ali stavila sam hladnog soka.
Cheers. Ah, baš sam se napisala. No i mogla sam, već sam danas triput plakala. |
13.06.2006., utorak
Miris asfalta
Prije tjedan dana sam prvi put bila u Ogulinu. Gradovi poput Ogulina, Garešnice i slično u meni ne pobuđuju nikakve emocije i zvuče mi pomalo vickasto.Nekak ko iz faze dok je Pervan još bio koliko toliko duhovit. Ponekad mislim kak ljudi mogu recimo uopće živjeti u Ogulinu ili Garešnici. Nije bitno baš Ogulin i Garešnica, mogu biti recimo Delnice. Kad dođeš u takav mali grad, vidiš da ljudi i tam žive. Da to nisu samo mjesta na karti kroz koja prolaziš na putu do neke atraktivnije destinacije. Čudno.
 Ti gradovi imaju muzeje i to lijepe, recimo u Ogulinu je prava pravcata Ivana Brlić Mažuranić (dobro ok, ženska je obučena u Ivanin kostim, ali volim misliti da je to Ivana). Imaju i banke i bankomate i kafiće i parkove i ulice i automobile i trgovine i mostove. He, he. I ne uopće se ne sprdam malim gradovima, samo ne bih nikad mogla živjeti u jednom takvom. Pokraj Ogulina je jedno veliko akumulaciono jezero, jezero Sabljaci. Stvarno je lijepo i najbolje od svega je kaj je zrak toliko čist da sam se doslovno počela gušiti. Skužila sam da ja uopće ne znam disati na čistom zraku. Prvi put sam se gušila od čistog zraka u jednom malom ličkom selu pokraj šume. Od tada imam redovite napade gušenja ako je zrak prečist. Danas hodam Praškom i udišem onaj miris asfalta pomiješan sa mirisom peciva iz malih pekara, miris tramvaja i skužim da ja taj miris ipak volim najviše. Ok, mijenjala bih taj miris sutra za miris borova i mora, koji mi je podjenako drag. Samo bi more mijenjala za Zagreb i to ne bilo koje more, nego ono dalmatinsko. |
10.06.2006., subota
Sretan ti rođendan
Ujutro sam se razočarala. Bila sam sigurna da će današnja subota biti sunčana, baš kao i subote prošlih sedam godina tvog postojanja. Svejedno. Sretna sam kaj te imam.
Pripremila sam i balone i tortu i hrpu ostalih stvari. Veseliš se. Sad moram napravit salate i zglancat čaše. Volim tvoje rođendane. I, sretan ti rođendan. |
05.06.2006., ponedjeljak
Vaga
Znam, glupost. Horoskop i te pizdarije. Isprobala sam brdo dizajna i svi su mi bezvezni. Ne mogu se odlučiti. Neda mi se lijepit linkove ni sličice ni opaske ni niš.
Baš sam ovaj blog mogla nazvat i "Moj blog koji nikad ne pišem i koji nitko osim Neutrina ne komentira."  Nda, tko mi kriv. Bar mogu trkeljat i nitko me ne čita. Ja ionak čitam par blogova i baš i ne kometiram.Well, nema ni veze, ionak nisam nikad ni namjeravala pisati blog, nego me ovo čudovište zbediralo kad je zbrisalo s indexovog foruma i koji ni na pp više ne odogovara. Nije zločesto, nema veze. Sad kad je već tu, nemrem si pomoć. Klincu su se danas ujutro ukočile noge. Luda sam bila cijelo jutro i teta u vrtiću veli da raste. Sad su ok. Noge, mislim. I ja sam ok. Zakaj sam tolki paničar i sve živo odmah vidim crno u podsvjesti, mada nikome to ne pričam? Ponekad mi se priviđaju najgori mogući scenariji: automobilske nesreće, smrt, bolnica, krv. Onak fleshevi me peru. Doslovno se stresem i pomalo zacviljučem i maknem to od sebe. Otkud mi takve debilne paranoje, donedavno sam bila skroz normalna? |
07.05.2006., nedjelja
zapravo
Nedjelje me ubijaju. Pogotovo ovakove za koje ne znaš kojem bi ih godišnjem dobu pripisao. I kiša i sunce i vjetar i svašta nešto.
Sve bi bilo dobro da mi se nije i ručak prigorio, kako mrzim svoje posuđe i svoju kuhinju. Sljedeće nedjelje ne kuham. I točka. |
05.05.2006., petak
ovo je užas
strašno, o strašno sam lijena.
 |
13.02.2006., ponedjeljak
Novi upis
Naravno da blog pati za novim upisom.
No previše je tuge ovih dana u meni i oko mene da će novi upis još neko vrijeme pričekati. Zbunjenosti. Nevjerice. Ponavljanja nekih prošlih tuga. Ostat će sjećanja. Eto, bar neki upis. |
